Osteoporoza je progresivna metabolička bolest kostiju, koja se karakteriše smanjenjem mineralne gustine-mase (BMD) kosti, gubitak kalcijuma iz kosti i smanjenom mikroarhitekturom kosti. To dovodi do smanjenja čvrstine kosti, povećanja fragilnosti i porasta rizika za nastanak preloma kosti. Najugroženiji su kičmeni pršljenovi i butna kost. To je „nijema” bolest, počinje podmuklo, bez simptoma i najčešće se otkriva tek kada se desi prelom neke kosti.
Dejana Živaljević, specijalista primijenjene fizioterapije kaže da se faktori rizika za nastanak osteoporoze mogu podijeliti na promjenljive i nepromjenljive uzročnike.
– Nepromjenljivi faktori rizika su rana menopuza prije 45. godine i porodična anamneza. Promjenljivi faktori rizika su nizak nivo vitamina D, smanjen nivo estrogena, nizak nivo tjelesne težine, mršavost i neuhranjenost, nagli gubitak tjelesne težine, pretjerana upotreba kofeina i alkohola, nedostatak fizičke aktivnosti, korišćenje određenih ljekova kao što su kortikosteroidi, antiepileptici, citostatici. Faktori sredine, kao što je unos kalcijuma, pušenje, alkohol, fizičke vježbe i menopauza su značajni faktori u određenju minerale gustine kosti. Generički faktori su velike determinante i doprinose 80 odsto u varijaciji u maksimumu koštane mineralne gustine. Učestalost fraktura povezanih sa osteoporozom je manja kod muškaraca nego kod žena. Starenje je jedan od glavnih faktora rizika oboljenja od osteoporoze i osteoporoznih fraktura – rekla je Živaljević.
Prema njenim riječima, ishrana ima značajnu ulogu u održavanju zdrave kosti.
– Značajni faktori rizika su nizak nivo kalcijuma u ishrani ili fosfora, magnezijuma, cinka, bora, gvožđa, bakra, fluorida, vitamina A, K, E i C i D. I višak natrijuma je faktor rizika. Stopa javljanja osteoporoze je niža kod gojaznih osoba. Uglavnom nizak unos kalcijuma, povećavaju rizik od skeletne demineralizacije. Nizak nivo cirkulišućeg vitamina D je uobičajeno među starijima. Nedostatak estrogena predstavlja faktor rizika od koštane demineralizacije i osteoporoze, a uzrokuje ga kasni pubertet, hipogonadizam, amenorea, oligomenorea i menopauza bez hormonske terapije. Nedostatak fizičke aktivnosti smanjuje koštanu čvrstinu zato što kost zahtijeva stres radi održavanja i rasta. Pušenje pojačava gubitak koštane mase podjednako kod muškaraca i kod žena i predstavlja faktor rizika za dobijanje frakture kuka kod žena – navodi Živaljević.
Bolest je često asimptomatska, a kada se simptomi jave oni su znak uznapredovalog oboljenja i posledica nastalih preloma.
– Obično naglo nastaje bol u kičmenom stubu koji se pojačava pri kretanju i koji je posledica patološkog preloma prilikom manje traume ili podizanja tereta, a nekada i spontano. Često se osteoporoza javlja vrlo dramatično prelomom kičme u torakalnom dijelu, kuka, podlaktice ili bilo koje kosti. U kasnim fazama bolesti česti su bol, disfiguracija i slabost. Nakon velikog gubitka kalcijuma, pršljenovi počnu kolabirati, te postepeno dovode do pogrbljenog držanja koje se naziva kifoza. Iako je obično bezbolna, bolesnici izgube na visini i do 15 centimetara. Smatra se da na svaku osobu sa dijagnostikovanom osteoporozom postoje još četiri osobe koje ne znaju da je imaju, jer je to bolest koja protiče bez simptoma. Do smanjenja tjelesne visine kod starih osoba dolazi usled malih fraktura pršljenova koje prođu neopaženo.
Vremenom osoba gubi na tjelesnoj visini, ali se ovo smatra za normalnu pojavu u starosti, a u stvari je to znak da postoji osteoporoza – kaže Živaljević.
Bol kao jedan od simptoma je najjače lokalizovan u predjelu torako-lumbalne kičme, dok ostali simptomi zavise od faktora ove bolesti. Živaljević objašnjava da vertebralne frakture mogu stvoriti akutni ili hronični bol.
– Akutni bol nastaje iznenada, šireći se ka abdomenu i privremeno popušta pri mirovanju i u vezi je sa kompresivnim vertebralnim prelomima. Pacijenti mogu da se požale na bol u grudima, kratak dah i skapularni bol zavisno od nivoa povrede. Hronični bol je prisutan kod ligamentarnih distorzija i kičmenih deformiteta koje dovode do posturalnih promjena vezanih za kompresivne frakture u regiji koju zahvata – ističe Živaljević.
Ona kaže da liječenje osteoporoze zahtijeva timski pristup za poboljšanje koštane gustine, očuvanje što bolje funkacije što obuhvata farmakološki pristup, rehabilitaciju, odgovarajuću ishranu.
– Osteoporozu liječimo farmakološki i fizikalnim tretmanom, koji obuhvata kinezi program i fizikalne modalitet. Ocjena pacijenta je sastavni dio svakog procesa rehabilitacije. Pomaže nam da napravimo individualan terapijski plan, kako bi dobili što bolje rezultate terapije. Stanje pacijenta sa osteoporozom obuhvata subjektivnu i objektivnu ocjenu. Istorija pacijenta treba da uključuje godine, pol, porodičnu istoriju, sadašnji i prošli nivo aktivnosti, istoriju trenutnog stanja i ciljeve pacijenta. Subjektivna ocjena podrazumijeva simptome - vrstu, prirodu, lokaciju i širenje simptoma, kao što je bol, odnosno njegov intenzitet, lokalizacija, kvalitet, trajanje, jutarnja ukočenost, san, uticaj promjene vremena na simptome. Kod pacijenta sa dijagnostikovanom ostoporozom, ističe Živaljević, fizioterapeut procjenjuje obim pokreta, snagu mišića, analiza posture, analiza hoda, analiza aerobnog kapaciteta, funkiconalni status pacijenta koji su izmijenjeni pod uticajem osteoporoze.
Ona kaže da je širok repertoar ljekova koji se koriste za sprečavanje i liječenje osteoporoze.
– Za liječenje je potrebno pronalaženje pravog lijeka za svakog pacijenta po naosob zbog pozitivnog dejstva i njegovih nuspojava. Ljekovi koji se koriste su oni koji smanjuju resorpciju kosti, ali i oni koji djeluju na povećanu izgradnju kosti. Konzumiranje kalcijuma je jedan od najvažnijih modifikujućih faktora kod prevencije od osteoporoze. Dovoljne količine vitamina D, takođe su neophodne da bi se kalcijum pretvorio u svoj produktivni oblik. U ishrani bi trebalo izbjegavati pretjeranu upotrebu soli i kofeinskih napitaka koji razgrađuju kalcijum iz kostiju i izbacuju ga iz tijela kroz urin. Fizikalni agensi se klasifikuju prema terapijskom efektu kod pacijenata sa osteoporozom. Ciljevi fizioterapije pacijenata je održati koštanu masu, prevencija disfunkcije ili očuvanje normalne funkcije, ublažavanje bola, usporavanje razvoja torakalne kifoze i poboljšati posturu, smanjenje i sprečavanje incidencije padova, a kod starih nepokretnih osoba poboljšati funkcionalnu samostalnost. Kineziterapija je bitan terapijski pristup u prevenciji i liječenju.Kinezi program treba da uključi program vježbi koje će da poboljšaju koštanu masu, mehaničko opterećenje treba da bude tolerantno da ne dovede do daljeg oštećenja koštanog tkiva i spontanih fraktura – rekla je Živaljević.
A.D.
Težina ispod 55 kilograma nosi rizik
Mjerenje tjelesne težine je od značaja, jer prevelika težina stvara dodatno opterećenje na koštani sistem.
– Tjelesna težina manja od 55 kilograma rizik je za pojavu osteoporoze. Gubitak visine veći od 2,54 centimetara nagovještaj je gubitka koštane mase. Santimetarska traka je instrument kojim možemo izmjeriti pacijentovu visinu dok stoji ili sjedi. Svi pacijenti, koji su pod rizikom od dobijanja osteopenije i osteoporoze treba da budu izmjereni – kaže Živaljević.
Uloga vitamina D
Vitamin D, vitamin rastvorljiv u mastima, neophodan je radi apsorpcije kalcijuma.
– Vitamin D se nalazi u hrani i sintetiše se kroz kožu izlaganjem UV sunčevim zracima. Jednom kada je proizveden ili unijet putem hrane, vitamin D mora biti pretvoren u njegov fiziološki oblik. U ovom obliku vitamin D stimuliše crevnu apsorpciju kalcijuma i fosfora. Zbog toga je potrebna adekvatna količina vitamina D da bi se izbjegla skeletna demineralizacija. Preporučena količina je 200 internacionalnih jedinica (IJ) za djecu, 400 IJ za osobe između 51 i 70 godine i 600 IJ za zdrave osobe preko 70 godina. Ovaj nivo je moguće unijeti sa samo 15 minuta izlaganja sunčevim zracima na dan. U predjelima gdje nema dovoljno sunčeve svjetlosti da bi se proizvela dovoljna količina vitamina D tokom zimskog perioda, oni se moraju pobrinuti da unesu vitamina D putem ishrane – savjetuje Živaljević.
